Upoznajte Martu Voineu Čavrak, tajanstvenu balerinu koja je osvojila vaša srca. Naša priča u kojoj smo predstavili fotografije Rina Gropuzza s prekrasnom balerinom u napuštenoj Harteri izazvala je pravu lavinu komentara i ‘lajkova’ na društvenim mrežama, a mnogi od vas pisali su nam kako je ova lijepa riječka priča nešto čega nedostaje u gradu.
Zbog toga smo ju odlučili potražiti i popričati s njom, a Marta nam je otkrila kako su nastale ove nestvarno lijepe fotografije, ali i kako ju je put nanio iz Rumunjske u Rijeku gdje je, kako nam sama kaže, počela živjeti svoj san.
Recite nam malo više o sebi. Kako ste ušli u svijet baleta?
Rođena sam u Campulung Moldovenesc u Rumunjskoj. To je jedan mali pitoreskni gradić u Karpatima kojeg sam odlučila napustiti sa nepunih 11 godina kako bih se školovala za balerinu.Tada sam pohađala baletnu školu u gradu CLUJ-NAPOCA do svoje 15 godine i živjela u baletnom internatu, što je bilo posebno iskustvo koje me je pripremilo za daljnje baletne i životne prepreke.
Nakon toga sam se preselila u glavni grad Bukurešt gdje sam završila baletnu srednju školu “Floria Capsali”. Radila sam u nacionalnom kazalištu u Bukureštu tri godine i moram priznati da je to vrijeme u Rumunjskoj bilo zaista teško jer su plaće bile jako jako niske. Zbog toga sam potražila dodatan posao preko jedne modne agencije gdje sam radila razne modne reklame i na taj način si pripomogla.
Kako vas je put nanio iz Bukurešta u Rijeku?
Kako je moja sestra u to vrijeme radila u HNK Ivana pl. Zajca, povremeno sam ju znala posjetiti i jako mi se svidio grad pa sam pokušala pronaći posao u Rijeci. U to vrijeme nije bilo mjesta za nove balerine, no odlučila sam doći što bliže. Prošla sam audiciju u SNG Maribor (Slovensko Narodno Gledališče Maribor), gdje sam imala priliku raditi sa svjetskim koreografima. Nakon godinu dana, tj. 2008., na poziv Staše Zurovca, došla sam u Rijeku gdje me u isto vrijeme i ljubav odvela.
Koja uloga vam je ostala u najljepšem sjećanju?
U Rijeci sam počela živjeti svoj san. Plesala sam puno lijepih uloga i surađivala s mnogim priznatim umjetnicima. Ako moram izdvojiti, najdraže uloge su mi bile uloga vile u baletu San Ivanjske noći u koreografiji Lea Mujića za koju sam dobila i nagradu publike za najbolje baletno ostvarenje u sezoni 2015/2016 te uloga Snježne Kraljice u baletu Orašar u koreografiji Ronalda Savkovića.
Volite li svoj posao? Što za vas predstavlja balet?
Ljubav prema baletu stekla sam u ranom djetinjstvu. Od svoje 11 godine živim i sanjam balet. Možda zbog toga na balet ne gledam kao na posao – on je sastavni dio mog života, svakodnevni izazov te ponekad frustracija, a češće strast.
Kako izgleda jedan radni dan u životu balerine?
Svaki radni dan otprilike započinje na isti način. Ujutro imamo baletne vježbe. Nakon toga ide proba za predstavu u tijeku. Probe traju do poslijepodne ako nemamo predstavu, a na dan predstave radimo dvokratno uz vrlo kratku pauzu. Pripreme za predstavu započinju tri sata prije kako bi imali vremena napraviti frizure, šminku i, naravno, zagrijati se.
Opišite nam kako je izgledalo snimanje u Harteri.
Rina Gropuzza sam, kao i mnoge druge, upoznala u kazalištu. Predložio mi je jedan zanimljiv projekt snimanja koji smo zbog manje obveza u ovo vrijeme korona virusa uspjeli uspješno odraditi. Rino je već od ranije imao ideju snimanja u Harteri, što je meni bilo jako interesantno iz razloga što je moja prva riječka uloga za HNK također bila u predstavi Penelopa koja je izvedena u Harteri.
Snimanje je trajalo relativno kratko jer smo se Rino i ja razumjeli i složili oko svega. Malo teže je bilo staviti baletne špice na neravan pod pun stakla i otpada, ali sve je ispalo na kraju dobro. Za neke fotografije smo koristili brašno, za neke papir , a imati brašno u rukama nikada ne ide u kombinaciji sa špicama pa je sve to skupa bilo i jako zabavno. Rino je profesionalac i uspio je izvući iz tog ambijenta ono najzanimljivije.
U braku ste i majka dvoje djece. Uspijevate li uskladiti posao i obitelj?
Djeca daju jednu posebnu notu cijeloj priči. Nije ih uvijek lako pustiti pa ih vrlo često vodim sa sobom na vježbe, a još češće u kazalište, tako da su i oni „od malih nogu“ zavoljeli kazalište i umjetnost. Suprug je također iz muzičke obitelji, svekrva je bila profesorica glazbene kulture pa zbog toga imam i dodatno razumijevanje i podršku. Mislim da imam jedan dobar balans u životu izmedu posla i obitelji.
Kako provodite slobodno vrijeme? Što vas opušta?
Nemam puno slobodnog vremena, ali kad stignem, jako volim peći kolače jer me to najviše opušta. Volim šetati i družiti se s prijateljima što najčešće bude u smislu kućnog druženja uz večeru gdje se puno priča o izgladnjelim balerinama, što je zapravo mit. Naime, znam držati korak s prijateljima janjetinoljupcima😉
Volite li živjeti u Rijeci?
Živjeti u Rijeci mi pruža jedan mir i jako kvalitetan obiteljski život. Rijeka je na jako dobroj lokaciji, blizu mora, planina, susjednih država i ne bih mogla zamisliti život nigdje drugdje. Rijeka me fascinira jer svaki dan otkrijem nova mjesta. I dalje me odušivljava taj postindustrijski šarm, to što je multikulturalni grad i naravno – jako liberalan. Prava luka raznolikosti!
Što možete izdvojiti kao najljepše iz riječkog života? Koji vas je dio grada posebno osvojio?
Najdraža mjesta u Rijeci i okolici su mi ona koja nisu dostupna autom. Uglavnom volim biti uz more, obožavam pogled na more, ali ipak najviše uživam kad s barkom posjećujemo netaknute otoke i uvale.
Foto: Rino Gropuzzo