Nekada uspješni voditelj i novinar Nove TV prošle se godine našao na velikoj životnoj prekretnici i odlučio televizijsku karijeru zamijeniti onom u PR- u pokrenuvši svoju agenciju „Redakcija“. Iako napuštanje sustava i pokretanje vlastitog poslovanja nosi određene rizike, Dorijan nije oklijevao niti sekunde, a hrabar potez vrlo je brzo donio uspješne rezultate.
Dorijan živi u Zagrebu, ali Rijeku nosi u srcu. Najviše mu nedostaje bura, šetnja uz more i kvartovi uz koje veže najljepše uspomene. Pomno prati situaciju u Rijeci i kako kaže, iznimno je ponosan na svoj grad.
Popričali smo s njim o aktualnim temama, kako provodi vrijeme u izolaciji, poslovnim planovima i želji da uskoro posjeti svoj najdraži grad.
Opiši nam svoje iskustvo potresa u Zagrebu.
To je uistinu izgledalo stravično. Jako ružan osjećaj. Cijeli stan mi se ljuljao, zidovi, ormari… Osjećaš se bespomoćno u tom trenutku. Srećom, daleko sam ja od središta grada, ali ne želim ni zamisliti kako je to izgledalo onima koji su proživjeli goleme štete. Satima nakon potresa proveo sam na jednoj ledini, parkiran s autom, čekajući informacije na radiju mogu li se vratiti u stan. Taj stres je kod svih trajao danima. Ljudi su teško mogli zaspati nakon toga.
Kako provodiš dane, čime se baviš kod kuće?
I inače radim od kuće, tako da mi odlasci na posao ne nedostaju. Volim biti doma, gledati filmove, čitati… Tako da mi ni izlasci previše ne nedostaju. Nedostaju mi ljudi da se vidimo. Dosta razgovaram sa svojim klijentima, planiramo neke stvari unaprijed, svaki dan kuham, naravno svi čistimo, no ja vam to radim i inače (smijeh)… Ali evo ovih dana planiram očistiti garažu i presložiti podrum. Također, imam psa pa s njim izađem u šetnju, odemo do šume… I naravno puno sam na telefonu.
Nedostaje li ti Rijeka? Što ti najviše nedostaje?
Naravno da mi nedostaje doći roditeljima, zaspati u svojem krevetu i da mama kuha. To su uspomene i uvijek im se lijepo vratiti. Jako mi nedostaje more i bura, ali čak i ona jaka bura koja uđe u kosti. Nakon te bure uvijek sve je nekako čišće, a toga na kontinentu nema. Tu su vjetrovi, i oni najjači, slabi u odnosu na našu buru. Imam puno dragih ljudi u Rijeci, no puno smo u kontaktu iako smo udaljeni. Ja Rijeku baš jako volim. Korzo, Trsat, Bivio… Otići u šetnju do Opatije ili Kostrene…
Koji ti je najdraži dio grada?
Trsat i Rujevica. Na Trsatu sam napravio prve korake, a na Rujevici sam odrastao. To su moji kvartovi. Dakako, i Podmurvice, Turnić… To su mjesta gdje sam se kao dijete puno družio sa svojim prijateljima, išao u školu… Tu imam najviše uspomena.
Kako karantena utječe na tvoj privatni i poslovni život?
Što se tiče privatnog života, na ovu situaciju gledam kao jednu priliku da odmorim, da napravim stvari koje inače ne stižem, da više budem posvećen sebi i svojim mislima. Za sada mi ne pada teško jer sve ovo shvaćam jako ozbiljno i želim biti dio tog odgovornog kotačića kako bi sve čim prije završilo. Nije vrijeme da kukamo, nego da se borimo. Što se tiče posla, naravno da ga je znatno manje. Drago mi je što je država uskočila i mnogima će te mjere olakšati ovu situaciju. Trudim se razmišljati unaprijed, pa tako već sada sve ideje stavljam na papir, radim planove za svoje klijente, radim sve ono što mi može olakšati posao kada sve ovo završi.
Kako si se odlučio pokrenuti svoju agenciju? Jesi li imao nedoumice i koji je bio prijelomni trenutak?
Dugo sam htio izaći iz sustava. Htio sam više osjećaja slobode, osjetiti više sebe u poslu, više odlučivati, a jednako tako i kapitalizirati sve ono što sam stekao tijekom više od dva desetljeća rada u medijima. Nisam ja medijima nikad rekao zbogom. Lagao bih kada bih rekao da nisam volio svoj posao ili da sam ga u potpunosti prekrižio, no osjećaj slobode ipak je teško imati u sustavu. Time ne želim reći ništa protiv sustava. Naprosto svakome odgovara nešto drugo, a ja sam procijenio da trebam i mogu krenuti u nove avanture. Često slušam ljude koji se boje pokrenuti svoj posao, ali ja se nisam htio bojati. Ništa nema gore od toga da vas preplavi stah. Nikada nisam volio kukavičluk, no činjenica jest da odlaskom iz sigurne luke riskirate. Ali tko je još išta napravio a da nije riskirao? Uistinu sam sretan što sam donio tu odluku. Redakcija danas, nakon godinu dana, ima uistinu puno dobro odrađenih poslova i zadovoljnih klijenata.
Stručnjaci kažu kako je vrijeme krize najbolje vrijeme za promociju. Što si promijenio ili nadogradio u svom poslovanju? Kako si se prilagodio kriznoj situaciji?
Svoj posao ne radim klasično – da sjedim i šaljem priopćenja! Ja sam u ovo implementirao kreativnost, detaljno sve planiram, osluškujem sve oko sebe, osmišljavam priče i cilj mi je samo jedan, a to je da moj klijent postane vidljiv. Danas ne možete biti vidljivi ako niste posebni i zato se najviše bavim upravo sadržajem i savjetovanjima. Vodim se time da klijentu napravim onako kako bih i za sebe te im ne pristupam šablonski, već individualno. Ne pere me neka golema ambicija, već kreativnost. Važno je da radite s dobrom energijom, a ne s golemim egom, pa će i rezultati biti lijepi.
Prilično je loše ako režete na promociji jer ona je u kriznim vremenima itekako važna. Teško možete očekivati napredak ako najednom nitko ne čuje za vas. Nitko ne bi trebao stati s komunikacijom jer konzument želi čuti vaš glas i kada su vremena teška. Morate svojim konzumentima pokazati da vam je i sada stalo do njih. Pokažite barem malo suosjećanja tijekom teških trenutaka. Tu se ne radi o novcu, već o tome da će vam potrošači i dalje biti lojalni.
Što ti najviše nedostaje iz ‘normalnog života’?
Ljudi. Ja vam jako volim ljude. Ništa nema ljepše od dobrih odnosa, od ugodnih ljudi… A oko mene ih je zaista puno. Želim da prestanu ta telefonska druženja i da se vidimo. Naravno, prije svega želim osjećaj bezbrižnosti kojeg smo svi imali do prije nekoliko tjedana, ali smo tek sada svjesni toga.
Što ćeš prvo napraviti kada se ukine karantena?
Družiti se. Napraviti neku dobru klopu za svoje prijatelje. Zagrliti neke ljude. Zahvaliti svima onima koji su meni pomogli u ovim teškim vremenima.
Što poručuješ Riječanima?
Neka ostanu autentični kakvi jesu. Ja sam uvijek ponosan na taj grad i uvijek ponosno kažem da sam Riječanin. Toliko mi je srce bilo puno kada sam neki dan slušao u medijima kako se Rijeka uspješno bori sa širenjem virusa. To je moja Rijeka – uvijek društveno odgovorna. Rijeka je grad dobrih ljudi. Cijepljeni smo od primitivizma i to je tako lijepo. Riječko srce je veliko, u gradu ima mjesta za svakoga i društvena odgovornost uvijek je vidljiva. Rijeka uvijek ima svoj smjer i nekada je na stupu osude zbog različitosti, ali tko još želi biti isti. Bravo za Rijeku. Volio bih da se to nikada ne promijeni. Samo neka budemo svoji, neka nam to nikada nitko ne oduzme.
Foto: Instagram, privatna arhiva